Dogodi se tako dan o kojem će se pričati. Dan koji ispuni srca i pruži odgovor na pitanje: zašto treniram rukomet!? Zašto na kraju iscrpljujućeg dana hodam, vozim, jurim kroz noć da bi stigla na rukometni trening.
Prijete Ti, viču, razmeću se, ali Ti si sanjar, vjeruješ, u svojoj skrivenoj trunčici, živiš za ta dva boda. Nisu Ti važni uzvici s tribina i aplauzi. Važan Ti je taj zagrljaj nesalomljive sanjalice iz ekipe, prijateljice. One koja se budi puna masnica i bolnih zglobova, ali zadovoljstvo i radost igre je liječi i nosi dalje.
Drage naše, dobre marljivice dragi treneru, ponosni smo na vaš pobjednički niz, ali uzdiže nas vaše zajedništvo, vaša volja i marljivost.
Ne znamo kako drugačije reći da vas volimo.
Mlada ekipa Lokomotive vodila je utakmicu uspješno, usklađeno. Poluvrijeme su zaključile s 11:15. Na kraju, zadnjih 10 minuta presudila je borbenost i upornost naše ekipe. Jednostavno igračice pod grbom ŽRK Ivanić nisu dozvolile da u ovoj utakmici izgube bodove. To je karakter ove ekipe na koji se ponosimo.
