Dođoh, vidjeh, pobijedih
Cezarovska ‘fraza kojom se izražava lakoća i brzina nekog uspjeha.’
Baš se to desilo prohujalih dana u Poreču. Tako izgleda na prvi pogled.
Sigurno da nije bilo lako pobijediti u svakoj utakmici. Boljelo je i umor je stezao. Ali od jake želje nema veće motivacije, nema snažnijeg pokretača.
Ova ekipa je zajedništvo pokazala u mini rukometu. Svjedočio je o njihovom rastu redoviti svjedok s tribina, Lucijin djed Mario. Kada nitko nije dolazio na utakmice, on je govorio da je ovo talentirana generacija.
I nije jedina koja se potpisuje kao ŽRK Ivanić.
Ovo je treći puta ove godine da je pred Žerkom bila bakljada.
Kadetkinje su prvo sa srednjoškolskim kolegicama osvojile državno srednjih škola, pa državnu U 16 završnicu i treći puta najmlađe nade ulijevaju vjeru u budućnost rukometa u Ivaniću.
Malom gradiću sporta i mladosti.
Veliki su, moćni, sponzorima okruženi klubovi, čestitali našim ekipama na uspjehu.
U Ivaniću ima tihih sportaša, čija vidljivost tek dolazi. U sve njih treba vjerovati, ulagati.
Hvala svima koji se raduju s nama – 100 godina nam je tek.❤
