Pred oko 250 gledatelja Tea Forko odigrala je utakmicu života. Vodila je našu ekipu u igri kojoj se niti najbolji ne bi mogli oduprijeti. Naše cure udarale su žestok tempo od samog početka utakmice. Srećom, imali smo dugačku klupu raspoloženih igračica tako da u ni jednom trenutku ritam nije padao. Trener Abramović mogao je uživati u igri svojih cura jer koja god da je igrala bila je bolja od onoga što pokazuje na treningu. Bila je to prilika i za one koje inače imaju manju minutažu da pokažu što znaju, ali i za one koje su prestale aktivno igrati ili ih je ozljeda privremeno udaljila iz prve ekipe. Uz ovakvu igru, da ima službenih natjecanja u ovoj dispilini, vjerojatno bi bili u samom svjetskom vrhu.
Uz Teu teško je bilo koga još istaknuti, ali ipak to zaslužuju dva naša brza krila. Teu Tadić na lijevom koja se vratila nakon višegodišnjeg izbivanja i standarnu Petru Ajduk na desnom koja je nakon bezbrojnih efikasnih kontri zatražila pomoć fizioterapeuta. Cjelokupno gledalište zabrinulo se hoće li Petra nastaviti igru, ali bolji poznavatelji njezine predanosti vjerovali su da će stisnuti zube i nastaviti igru do kraja. Naravno, bilo je tu i spektakularnih obrana naših golmanica, a najvrijednija bila je ona Kristine Tadić koja je uhvatila u zraku jedan nezgodan udarac. Kasnije se uspostavilo da ju ta obrana, prema narodnom vjerovanju, vodi prema utakmici koju je danas odigrala zvijezda današnjeg dana.
Domaćinima pohvala na odlično organiziranoj utakmici, sve je proteklo u najboljem redu, svi sudionici su umorni, ali zadovoljni otišli svojim kućama na zasluženi odmor. Srećom, nije bilo težih ozljeda i osim bolova u mišićima i ponekoj glavi svi će se moći, nakon nedjeljnog odmora, vratiti svojim redovnim obavezama.
I na kraju, iskrene čestitke Tei i Miši i puno sreće u utakmici koja je pred njima.
